A good man is a good watch. The most expensive watches swiss rolex always has the advantages of simple design, white dial above a circle of Rome digital, second, minute, hour, Black Leather Watchband, accurate, dozens of years as one day, like we should love the man, never to replica watches uk love my woman down to wait. If there is no such man, it is better to buy yourself a good watch, no man, at least not mistaken for a good man's time. Some of the oldest brands because of their exquisite workmanship, materials, unique style, is an artist and watch replica watches technician to complete cooperation.

Grad u kamenu

By: Ex-Yu Voice
Mar 02 2017

Petra je druga na listi sedam svjetskih čuda. Pozicija odmah iza Kineskog zida govori nam da je riječ o doista prvorazrednom naslijeđu prošlosti i premda takvih lista ima više, a lokaliteta koji reflektiraju na neku od pozicija u vrhu prilično velik broj, pozicija Petre sigurno nije rezultat nekakve protekcije. (Piše: Zvonko Žuvela)

Ljudi vole putovati i teško, vjerojatno i nemoguće je naći jedan glavni razlog toj ljudskoj potrebi, onaj pod kojeg će se svesti svi ostali kojima smo skloni kako tko, ali tom jednom uglavnom svi. Možda je to miroljubiv način na koji “osvajamo” nove prostore, možda smo samo ljubopitljivi ili pak tražimo avanturu, uzbuđenje, ali kladio bih se da je najčešće sve to u igri. No, postoji i jedan posebno zanimljiv razlog, jedna specifično ljudska potreba kojoj putovanja najbolje udovoljavaju. Čovjek živi kratko, u trenutku, u pukotini vremena između postojanja onih prije i onih poslije. Ali, makar kako nas učili i navikavali da vidimo sebe ne samo u centru vlastitog interesa i postojanja već i vremena, ipak mi i dalje uporno želimo osjetiti prošlost i zaviriti u budućnost jer ako čovjek i jeste privremen i potrošan, ljudski rod živi u kontinuitetu, stvara u kontinuitetu i ostavlja trajan, neprekinuti trag u vremenu.

Petra-4-300x180Neka mjesta, gradovi i predjeli imaju tu čaroliju koja nastaje kad se u stijeni zarobi isječak davnog vremena i zato su takva mjesta predmet našeg kulta, zaštićene ljudske baštine. Država s nesumnjivo najvećim svjetskim kulturnim naslijeđem je Italija, ali značajan broj i zanimljive sadržaje u takvoj turističkoj ponudi ima i cijeli niz drugih zemalja koje pripadaju uglavnom europskom krugu u koji ide i naša Hrvatska. No, postoje na svijetu i neke vrhunske atrakcije davne prošlosti, monumentalne i izvrsno očuvane, od stručnjaka ocijenjene kao apsolutna klasa u toj vrsti, a ipak razmjerno slabo široj javnosti poznate. Jedan od takvih lokaliteta je i Petra, grad uklesan u bazaltnim stijenama južnog Jordana. Zapravo, teško da se čovjek može dosjetiti gdje još postoji tako jak učinak dojma o doista drevnoj prošlosti koja se mjeri tisućama godina, a da se osim nešto razvaljenih gromada isklesanih stijena ima što vidjeti.

Petra je druga na listi sedam svjetskih čuda (New7Wonders Foundation 2001.)

Pozicija odmah iza Kineskog zida govori nam da je riječ o doista prvorazrednom naslijeđu prošlosti i premda takvih lista ima više, a lokaliteta koji reflektiraju na neku od pozicija u vrhu prilično velik broj, pozicija Petre sigurno nije rezultat nekakve protekcije. Ustvari, gore spomenuta lista nije jedina na kojoj je Petra jer je i na novijoj listi iz 2007. godine, ali uočite da je jedno tako monumentalno naslijeđe staro dvije i pol tisuće godina tek od nedavno na takvim listama. Ipak, treba uzeti u obzir da se u Europi za Petru saznalo, zapravo potvrdilo nagađanje o stvarnom postojanju tek u devetnaestom stoljeću i to uz pomoć svojevrsnog trika kojim se poslužio švicarski istraživač Johannes Burckhardt koji se preobukao u beduina i tako neprimijećen slijedio vodiča do Petre koja tim činom biva “otkrivena”. Ime grada je autentično premda zapravo grčko (Petra=Kamen, Stijena), ali u Starom zavjetu se spominje i ime Sela što također ima jednako značenje.

Povijest Petre

Petra-5-300x190Rekonstrukcija povijesti Petre nije precizna i tek se uopćeno govori o Nabatejcima, savezu semitskih nomadskih plemena koji su se obogatili trgovinom začinima s dalekog istoka za koje su jedini oni u to vrijeme znali naći puta do brodova usidrenih na obalama sredozemlja. Ono što je posve sigurno je da su Nabatejci praktički cijelo vrijeme bili stanovnici Petre, ali za samo podizanje grada ne postoji dovoljna jasna i precizna povijesna građa. Prije dolaska Nabatejaca na te prostore, spominju se Edomiti (od 1500. godine prije Krista) tako da postoji mogućnost postojanja naseljenog mjesta i prije nego su ga Nabatejci preuzeli i napuštajući život pod šatorima polako gradili Petru kakva je danas poznata i koja tako ima nekih 2500 godina prošlosti iza sebe. Inače, prema Starom zavjetu Edomiti su potomci Ezava, brata Jakova od kojeg je potekla loza Izraelita (Židova) tako da je povijest Petre vezana i na fragmente Starog zavjeta u kojima se i ona spominje i uzimajući u obzir da Nabatejci nisu ostavili nikakvih zapisa povijesti svog grada, povjesničarima ostaju jedino ti podaci i nešto onih iz helenističkih zapisa kroz razna razdoblja tih vremena. Uz određene pretpostavke procjena starosti Petre ide od cca 2500 godina pa sve do 3000 godina. Svejedno, za grad takvog značaja ostalo je premalo toga, tako da se može još spomenuti kako se Petra (Sela) spominje i kao utočište Židovima pred Babiloncima u čije sužanjstvo padaju od 583.BC (prije Krista), nakon razaranja Prvog hrama u Jerusalemu i još jednom nakon poraza od Rima.

Petra-6-300x190-v2Tijekom cijele svoje povijesti Petra je bila i ostala vojnički neosvojiv grad jer je u cijelosti opasana do 200m visokim klisurama, a glavni ulaz je na najužem dijelu svega dva metra širok. Ipak Rimljanima je za cara Trajana 106. godine pošlo za rukom osvojiti Petru trikom kada je njihov uhoda u gradu uspio pronaći slabu točku Petre. Naime, grad se u cjelosti snabdjevao vodom iz planinskog potoka od kojeg je vodio uzak žlijeb pokriven kamenim pločama. Rimljani su zagradili dotok vode i Petra nije imala izbora, pala je pod vlast Rimljana. Ipak, i pod Rimljanima Petra je još preko dvjesto godina prosperirala, iako joj je značenje bilo u silaznoj putanju, sve do 363. godine kada ju je prvi jaki potres prilično devastirao. Slijedeći 551. godine je razorio do te mjere da je učinio samo staništem zadnjih žitelja, a kada su je Arapi 663. godine osvojili, Petru su napustili i posljednji stanovnici tako da od tog vremena ima i naziv- napušteni grad.

Gradski sadržaji Petre

Petra-7-300x190-v2Spomenuti potresi su napravili veliku štetu koja je devastirala veliki dio graditeljskog naslijeđa Petre, ponajviše onaj iz vremena pod Rimom tako da ostaci arhitekture iz tog vremena podsjećaju na one na sličnim lokalitetima diljem sredozemlja. Naravno, one građevine koje su Nabatejci izvorno gradili klesanjem u monolitnoj stijeni neodvojenoj od planine, ostali su i pored svih tisuća godina i tisućljetne napuštenosti još u začudno dobrom stanju, ali to neka vas to ne čudi jer njih potres jednostavno nije mogao razrušiti, tako jak se još nigdje nije dogodio. Ali, rimske i ostale u prostoru izmještene građevine su pretrpjele, međutim ne i nestale tako da je ipak ostalo što za vidjeti, a uz malo imaginacije i prilično dobro i uzbudljivo za zamisliti. Neki važniji lokaliteti su na primjer amfitetar iz prvog stoljeća prije Krista (na slici desno), građevina koja je mogla primiti preko tri tisuće posjetitelja i koja je sva isklesana u stijeni. Među izdvojenim ostacima, zanimljiv su i ostaci Hadrijanovog slavoluka u Glavnoj rimskoj ulici:Petra-9-800x400

Građevine nastale u ranijem periodu su ostale u svom izvornom obliku koji na prvi pogled odaje dojam kao da su i pored tisućljetne zapuštenosti zapravo umalo pa netaknute. Neke od tih građevina se ponavljaju u svim prikazima Petre, a jedna od njih je i velika grobnica Ad-Dayr kasnije za vrijeme vladavine Bizanta adaptirana i poznata kao Monastery (Samostan). Na slici ispod teksta možete zapaziti koliko malen je čovjek u odnosu na ulaz u Samostan, a uzimajući u obzir i to da unutrašnost Samostana nije baš plitko ukopana u stijenu nego je donekle u skladu s fasadom, ostaje nam zaključak da monument ovih razmjera izrađen u kamenu, točnije uklesan alatom klesara onog doba (dlijeto i čekić) već sam po sebi može biti uzet za svjetsko čudo. Da podsjetim, čovjek pred ulazom je ona sićušna mrvica visoka otprilike kao prag ulaza u Samostan:Petra-800x-i2

Iako je već prvi potres prepolovio broj upotrebljivih građevina, drugi je desetkovao Petru i kada su je napustili posljednji stanovnici polako je prekrivao ne samo zaborav nego i pjesak i zemlja, vrijeme je odnijelo Petru u zaborav. Danas je iskopavanjima i arheološkom obradom tek cca 5% Petre rekonstruirano, ali već i to je otkrilo na desetke velikih građevina poput monumentalnih zdanja grobnica koje su inače jako stradale u potresima:pppPetra je prije svega monumentalna i jedinstvena, ali i svjedočanstvo o samom čovjeku i njegovoj sposobnosti da vještim, upornim i posvećenim radom postigne na prvi pogled nešto neizvodivo. No, osim što materijal i dimenzije impresioniraju, impresionira i vrijeme i dovoljno je zamisliti se u trenutku vremena kad je Petra bila u punom sjaju, kad je sve bilo živo, u svojoj punoj zadaći i postane nam jasno koliko je ljudski rod prošao, koliko je učinio i u čemu se sve izvještio da bi se našao ovdje gdje danas jeste.

Petra-Inner1-300x190No, nije sve bilo samo izvana divljenja vrijedno i u vrijeme kad je nastajalo, sve što danas vidimo kao nagriženo, bilo je u to vrijeme savršeno točno, vješto zaobljeno i glatko poput zrcala ispolirano. Ipak, potresi i zatim vrijeme su učinili svoje, ali i pored toga jasno nam je kako je sve nekada izgledalo, ne samo izvana nego i iznutra. Zanimljivost i estetska posebnost Petre je i u činjenici da je materijal u kojem su majstori klesali građevine isključivo bazaltna stijena koju odlikuje velik broj varijacija u boji i uzorku, a u slučaju Petre prevladavala je nijansa crvene, takozvana Rose-Red, ružičasta nijansa koja je ponekad bila izrazito jarko izražena što je u unutrašnjim prostorima stvaralo dramatičan ugođaj posebnosti. Rose Red je ujedno jedno od opisnih imena Petre koji se danas provlače kroz pisane sadržaje u kojima se piše o Petri i to njenoj ionako uzbudljivoj aureoli dodaje jedan posebno zavodljiv šarm pa oni koji je vide i obiđu ne nalaze dovoljno riječi kojima bi je opisali. Poznato je da jedan od onih prvih Europljana koji su je imali prilike ugledati, Thomas Edward Lawrence (poznatiji kao “Lawrence od Arabije”) piše u svojoj knjizi ‘Seven Pillars of Wisdom’ (Sedam stupova mudrosti): “Nema na svijetu ljepšeg mjesta od Petre”. U novije vrijeme, nekoliko filmova je koristilo egzotične motive Petre, a vjerojatno najpopularniji je Idiana Jones- Last Crusade.

Riznica Khazne al-Firaun

Usredištu pozornosti svih koji posjećuju Petru je zaštitni znak Petre, najčešće snimana građevina, grobnica poznata kao Faraonska riznica- Riznica Khazne al-Firaun, građevina na koju se otvara pogled pri izlasku iz uskog prilaznog klanca koji vodi do grada. Postoje neke naznake da je grobnica mjesto zadnjeg počivališta nabatejskog kralja pod imenom Aretas III i u tom smislu ne treba čuditi što je u svakom pogledu izdvojena , jedinstvena i ostavlja snažan dojam na putnika kad se nađe na kraju puta kroz prilaz Petri:

Petra-2-800x

Petra-Siq1_21Teško je reći jeli u trenutku gradnje grobnice lokacija birana i sračunata baš na ovaj spomenuti efekt dojma, ili je možda ovo jednostavno graditeljski optimalan izbor, ali uzimajući u obzir činjenicu kako se radilo o lokaciji grobnice kralja, vjerojatno je sve uzeto u obzir i u rezultatu se sve i pokazalo jer osim što je “ukazanje” Khazne al-Firaun spektakularno oku i duhu namjernika, graditeljski je uz već spomenuti Samostan ujedno i dominantna građevina grada.

U svakom slučaju, sve se zbije razmjerno brzo, ne ostavi vremena u kojem bi se posjetitelj polako navikavao i apsorbirao djelić po djelić dojma jer pogled koji se gotovo “odjednom” ukaže onima koji dolaze je nešto doista posebno, za pamćenje. Pred vama se naglo “stvori” prvo u procjepu kanjona, a odmah zatim i ravno pred vama je zdanje visoko 45 metara. Monument nije građen već je uklesan, nije nešto poputa kipa i naravno, nije se još našao taj koji je ostao ravnodušan:

Petra-Riznica-800x432Petra je dragulj svjetske kulturne i povjesne baštine, drevni napušten i zaboravljen, ali i ponovo u ljudskoj povijesti oživljen kako bi na prostorima koji čuvaju deset tisuća godina ljudske civilizacije dobila i sačuvala sebe i svoje važno mjesto koje nas uči o putu prema nama danas. Petra povezuje one starozavjetne svjetove od kojih riječi ne bi imale isto značenje da ipak ne postoje i ostaci, trag u vremenu, a jedan od najljepših je upravo Petra.

Za kraj, samo jedna sitna zabilješka koju nam je ostavio T.E.Lawrence i koja djelomično rasvjetljava jedno inače podrazumjevajuće pitanje- zašto je u Petri ostalo tako malo pisanog traga? Doista, osim par uklesanih i ne odveć korisnih natpisa, gotovo da ništa nije ostalo, tako da nije starozavjetnih i helenističkih knjiga teško bi bilo nešto više o povijesti Petre reći. Lawrence je pretpostavio da je nešto u mentalitetu nomadskih ljudi, nešto što zapisima ne daje prioritet, možda daje usmenoj predaji? Zapravo, ono što je čuo u jednom razgovoru s lokalnim beduinom, potaklo ga je na zaključak da stvarno tako jeste jer u razgovoru mu beduin govori o nekim stvarima iz usmene predaje i ispostavi se da postoje poveznice na davnu prošlost. Lawrence ga zatim pita zašto ne bi to negdje zapisao, a beduin mu odgovara:

“I have it in the mind so I do not want to write it. If you have it in the mind it is better because then you are not going to get old. But when you write it down then you must read it again. I remember everything in my life. Why write it in a book when I have it all?

U slobodnom prijevodu:

“Sve mi je u pamćenju, tako je bolje jer ne postajem star. Ako bih zapisivao, tada bih i zaboravljao pa bih morao pročitati. Ja pamtim sve iz svojeg života, zašto pisati u knjigu kad već imam u sebi?”

.


Ex-Yu Voice

Redakcija portala, čije su kraće biografije date pojedinačno u Authors: Medina Džanbegović, Sanja Popović, Edina BrkićJohn Farebrother. 

Urednici: Amir Telibećirović, Hazim Junuzović, Jasmin Kondić, Zvonimir Levačić, Orsat Spajić Juraj, Dijana Uherek Stevanović i Emira Mešić.

Ostali autori, saradnici i dopisnici: Esad Bajtal, Veseljko Koprivica, Marjan HajnalHajrudin Redžović, Senad Haskić, Mario Vranješ i Mišo Radić.

Više o svima pogledati u kategoriji: O NAMA, Uvodna riječ - Ko smo mi? http://exyuvoice.com/category/o-nama/uvodna-rijec---ko-smo-mi

 

.