A good man is a good watch. The most expensive watches swiss rolex always has the advantages of simple design, white dial above a circle of Rome digital, second, minute, hour, Black Leather Watchband, accurate, dozens of years as one day, like we should love the man, never to replica watches uk love my woman down to wait. If there is no such man, it is better to buy yourself a good watch, no man, at least not mistaken for a good man's time. Some of the oldest brands because of their exquisite workmanship, materials, unique style, is an artist and watch replica watches technician to complete cooperation.

BiH se mora okrenuti Evropi, a ne Turskoj

By: Ex-Yu Voice
Jan 16 2017

Stefan Schwarz, bivši njemački parlamentarac, oštro je kritizirao vlasti RS zbog proslave 9. januara, Dana RS-a, napisavši na svom Facebook-profilu da taj datum ne znači "ništa drugo do početak najvećeg genocida u Evropi nakon Adolfa Hitlera i Josifa Staljina" i da je to "dan terora".

Krajnji cilj agresije na Bosnu i Hercegovinu 1990-ih godina, kaže, bilo je stvaranje "velike Srbije", a kad bi se mogla dodijeliti Nobelova nagrada za cijeli jedan narod, Schwarz bi je dodijelio Bosancima.

Stefan Schwarz je prvi put u Bosnu i Hercegovinu došao kao parlamentarac 1992. godine, prije referenduma o nezavisnosti Bosne i Hercegovine, i tada je već, kaže, upozorio tadašnjeg kancelara Njemačke Helmutha Kohla da bi se u Bosni i Hercegovini mogao desiti veliki rat te da atmosfera nije dobra.

Nakon, kako kaže, demokratske pobjede većine na referendumu o nezavisnosti "militantno srpsko vodstvo proglasilo je totalni rat protiv legitimne demokratije".

"Počelo je pucnjevima u gradu, bili smo kratko taoci Karadžićevog SDS-a i njihove naoružane milicije u 'Holiday Innu' i samo uz veliki međunarodni pritisak uspjeli smo se izvući. Na putu prema aerodromu pucali su na naš autobus, ali imali smo sreće. Nismo bili Bosanci, bili smo 'stranci'", kaže Schwarz.

Ispostavilo se da ova posjeta Bosni i Hercegovini neće biti posljednja te da će kasnije učestvovati u diplomatskim aktivnostima vezanim za rat u toj zemlji. Prvo diplomatsko predstavništvo Bosne i Hercegovine u Bonnu bio je njegov tadašnji ured.

Danas je Schwarz predsjednik Evropskog balkanskog instituta u Bonnu (EUBI), a za Al Jazeeru govori o današnjem odnosu međunarodne zajednice prema Bosni i Hercegovini, političkim odnosima u toj zemlji i regiji, te se prisjeća ratnog perioda.

Na društvenim mrežama oštro ste kritizirali vlasti RS-a, ali i Evropu. Smatrate li da Evropa pasivno posmatra ovo što se događa u Bosni i Hercegovini?

- Da, Evropa je previše pasivna, ali i Bosna i Hercegovina. Znam da se njemačka kancelarka Angela Merkel brine za budućnost Balkana. Ali to nije dovoljno. Pravi problemi moraju se dosljedno rješavati, a ne samo pozivati na velike konferencije, na kojima je nivo kompromisa jako slab.

Njemačka treba preuzeti ulogu vođe, a ne treba čekati na spore partnere. Korupcija, koja seže do vrha stranaka, države, entiteta, kantona i općina, uništava zemlju iznutra. Dejtonski ustav uništio je zemlju izvana nakon što je s mukom preživjela rat i genocid. Evropa i međunarodna zajednica moraju konačno biti iskreni: zaustavili smo genocid, ali to smo uradili prekasno.

Daytonom smo Bosni i Hercegovini, koja je ležala na podu, dodatno amputirali ruke i noge umjesto da joj ponudimo moderni, evropski ustav i pomognemo joj da ustane. I sada više od 20 godina kukamo da zemlja, koju je Dayton osakatio, ne može stati na noge. Evropa nema plana, nedostaje koncept. Vrijeme je da završimo sa 'Dejtonistanom' i damo Bosni i Hercegovini evropski ustav i proguramo to s ljudima koji će se suprotstaviti korumpiranim, ekstremnim i militantnim snagama.

Tako će Evropa spasiti mir i osigurati stabilnost. Ako se to ne desi, Balkanu i Evropi prijeti, u dugoročnom periodu, novi rat.

Spomenuli ste ideju stvaranja tzv. Velike Srbije kao krajnjeg cilja agresije na Bosnu i Hercegovinu 1990-ih, a predsjednik RS-a Milorad Dodik upravo je 9. januara izjavio da je bosanskim Srbima bolje da stvore jedinstvenu državu sa Srbijom. Koliko je opasno oživljavanje ove ideje?

- Dodik je kao dječak u pubertetu, želi se napraviti važnijim nego što jest i zato stalno provocira. Ne treba se čovjek tu ljutiti. Taj mali šef, u provinciji gdje skoro nema ljudi, ne može narodu ponuditi ništa osim provokacija i propagande. Ništa od toga neće nahraniti ljude u Banjoj Luci, Sanskom Mostu ili drugim gradovima, ništa od toga ne donosi posao, stan ili vozilo.

Zato što Dodik i ostali samo poznaju propagandu, a ne ekonomiju ili upravu. A znate da, ako mladi ljudi odlaze, manje je i ljudi, pa tako i firme ne mogu naći kvalificiranu radnu snagu.

Milorad Dodik politički je bankrotirao, sa svim svojim lažima i propagandom, te sada pokušava preživjeti. To će još neki period moći raditi, ali onda će tog 'seljaka protjerati s farme'. Tada ga ni Nikolić ni Vučić, a ni Putin neće moći spasiti.

Ima li Dodik, odnosno RS, podršku međunarodne zajednice za ovo što izjavljuje i radi, a imajući u vidu da od nje ne stižu ozbiljna upozorenja niti bilo kakav vid sankcija?

Dodik ima podršku političkih budala, kao što je predsjednik Srbije Nikolić - moramo prvo vidjeti hoće li on ostati ili će ga se Vučić na dolazećim izborima riješiti. Milorad Dodik korisni je idiot Moskve zato što Putin želi ojačati krizu u Evropi. Moramo se tome usprotiviti.

To ne ide s jednim g. Inzkom, koji nema hrabrosti i koji ne zna šta je odluka, koji je samo okupiran time da objasni svoj lični strah umjesto da jednom dokaže da u Bosni i Hercegovini želi nešto više nego da izgubi jako dobro plaćen posao. Ako OHR zakaže, onda se prijatelji Bosne i Hercegovine moraju više angažirati. Tako je i sa sankcijama: ako se Dodik i ostali u Evropi ne mogu slobodno kretati, ako se bankovni računi blokiraju, onda će Evropa svima reći "Dosta sa glumom, sada postaje ozbiljno!"

Predsjednik Srbije Tomislav Nikolić nazvao je bh. entitet  Republika Srpska "multietničkom državom" iako stalno ponavlja kako treba poštovati dejtonsku strukturu Bosne i Hercegovine. Istovremeno je i Milorad Dodik u intervjuu za RTRS rekao kako se građani RS-a ne trebaju ustručavati da taj entitet nazovu državom. Je li to protivrječno i kako gledate na tako uporno davanje državnih atributa jednom entitetu?

- To je pokušaj da se propagira secesija. Ali rezultat snova o "velikoj Srbiji" jest mini Srbija. Hajdemo otvoreno: ni Dodik, a ni Nikolić nemaju formata da tu ideju ostvare. Oni su politički ekstremisti i to može biti opasno čak za legitimne srpske interese. Oni razmišljaju samo o prošlosti, a tako prijete budućnosti Srba.

Sada je Nikolić izvukao čak i Momčila Krajišnika iz političkog groba. Kakvo je to horor-pozorište? Ti stari četnici nisu samo provokacija za sve žrtve nego i za razumne Srbe. To me podsjeća na Muppet show, kada dva starija gospodina pokušavaju vratiti vrijeme.

Može li Srbija, koja je potpisnica Dejtonskog sporazuma, stajati na putu eurointegracija dok se istovremeno miješa u unutrašnje stvari druge države, u ovom slučaju Bosne i Hercegovine?

- Naravno da ne može. Ali oni će to raditi toliko dugo dok im opet neko ne pokaže znak "Stop". Moja pozicija već je odavno jasna: zato što je Srbija bila agresor, ona ne smije prije Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju. Ako se EU tako postavi, daje Srbiji motiv da se prema Bosni i Hercegovini ponaša konstruktivno i da konačno zakopa snove o "Velikoj Srbiji". Taj agresivni srpski nacionalizam Evropi je donio prvi rat i genocid nakon Hitlera, dosta je. Što se tiče Kosova, EU je Srbiju već natjerala da tako razmišlja.

Bosna i Hercegovina odbranila se u ratu s velikom hrabrošću. Hrabri Bošnjaci, Hrvati i Srbi uspjeli su izboriti da njihova mlada zemlja preživi kao takva i pored jakih protivnika, iako su svi mislili da je ona gotova. Danas je Bosna i Hercegovina također slaba jer je političko vodstvo slabo. Diplomatsko predstavništvo Bosne i Hercegovine u Bonnu usred rata bilo je u mom uredu. Sedam dana sedmično borili smo se da zemlja i ljudi prežive. Poznavao sam, pored mnogih drugih, i Aliju Izetbegovića, pričali smo često. To sam isto radio sa Harisom Silajdžićem, Ejupom Ganićem, Mirkom Pejanovićem, Ivom Komšićem i mnogim drugima. Bio sam tada jako mlad, tek sam napunio 30 godina, ali osjetio sam taj Alijin jaki politički karakter. Danas ima previše tih malih "duhova" (političara), koji ne misle na zemlju nego na sebe. Bosna i Hercegovina rat nije izgubila, ali politika radi sve na tome da ta zemlja izgubi svoju šansu u Evropi.

Vrijeme je da Bosanci ponovo uzmu svoju zemlju sebi, umiješaju se, a ne da samo kukaju. Bosna i Hercegovina ima šansu samo ako ljudi još jednom ustanu za svoju zemlju, uprkos korumpiranom političkom kadru.

Bosna i Hercegovina mora se bolje profilirati u Evropi, a ne u Turskoj. Ako vlada ne uspije, onda to mora narod. Onda Bosna i Hercegovina može postati jača u uporedbi sa srpskim nacionalizmom. Bosanci imaju dugu tradiciju tolerancije, ali tome se mora dodati i više suvereniteta. U trenutnoj političkoj eliti to ne postoji, previše je tu provincije, korupcije i previše je tu "faca".

Spomenuli ste da bi, po Vašem mišljenju, svi Bosanci trebali dobiti Nobelovu nagradu za mir. Na čemu temeljite takav prijedlog?

- Ko preživi takav horor, rat i genocid, kada svaka porodica ima žrtve, kada je neko jedva preživio i kada to sve trpi i ne poziva na nasilje nego traži pravdu i pomirenje, on stvara mir i primjer je svijetu. Koliko zemalja u svijetu ima da su takav primjer? Ko poznaje još jedno "čudo od tolerancije" kao što je Bosna i Hercegovina neka se javi. Ja ga ne poznajem. Možda Ruanda, ali tamo se to dešava sa mnogo pritiska od strane vlasti.

Dodijeliti takvu nagradu Bosancima bila bi poruka žrtvama, koje su bile dovoljno jake i primjer za svijet. Bilo bi ohrabrenje za regiju, Evropu i svijet.

- Već 1996. javno sam rekao: "Ako Bosanci ovu nepravdu prežive, zaslužili su Nobelovu nagradu za mir."

Mnoge brine rast utjecaja Rusije na Balkanu. Neki eksperti smatraju da bi ruski utjecaj mogao biti odlučjući u eventualnom pokušaju RS-a da se otcijepi. Kako to komentirate?

Dodik je korisni idiot za Putina. Rusija će platiti svoj račun za Putinovu strategiju destabilizacije, to je već počelo. Ko želi osvojiti granice u Evropi bez dogovora taj riskira rat. Neće Evropa gledati kako Rusija i njeni saveznici oživljavaju stare sukobe u Evropi.

Bili ste na udaru kritika kada ste 1993. tražili da Njemačka pošalje oružje Bosni i Hercegovini kako bi se vojnici mogli braniti, ali Vi, uprkos kritikama, niste odustajali od te ideje i podrške Bosni i Hercegovini. Kako sada gledate na taj prijedlog i odluku vaše Vlade?

U Njemačkoj je naša kampanja pokazala rezultate. Njemački kancelar tada se u razgovorima s vodstvom Francuske i Velike Britanije zalagao da se ukine nepravedni embargo na oružje protiv Bosne i Hercegovine. Iz Njemačke, s aerodroma u Frankfurtu i drugih aerodroma, nije dolazila samo humanitarna podrška nego i vojna pomoć za bosansku armiju - hvala Bogu! I ja sam se u Bonnu, Zagrebu i drugim gradovima borio za to da se Bosna i Hercegovina može braniti. Goražde je 1994. spašeno zahvaljujući intenzivnoj kampanji NATO-a. Imam još audiosnimke na kojima se čuje kako izvještavamo o stvarnoj tadašnjoj situaciji.

Uvijek kada danas pogledam kartu i vidim Goražde i koridor slobode, prisjetim se tih dana u kojima smo iz Bonna, s Ismetom Brigom i drugima, apelirali na svijet da nešto poduzme. To se i desilo u Goraždu, ali, nažalost, nije u Žepi i Srebrenici.

I nakon rata i Vašeg angažmana u Njemačkom parlamentu ostali ste aktivni u Bosni i Hercegovini. Tako ste, naprimjer, pozivali njemačke vlasti i ljude da se više uključe u humanitarne akcije tokom i nakon poplava u Bosni i Hercegovini. Kada su se u Sarajevu održavali masovni protesti, također ste pozivali na akciju njemačkih vlasti. Odakle tolika ljubav prema Bosni i Hercegovini?

Sve je počelo velikim šokom, kada je nakon njemačkog ujedinjenja i završetka sukoba između Istoka i Zapada umjesto mira u Evropu opet došao rat sa Slobodanom Miloševićem. Nikad nisam bio u bivšoj Jugoslaviji, uvijek sam bio protivnik diktatura. Prvo se desio rat u Hrvatskoj i Sloveniji, a onda je došao horor u Bosni i Hercegovini. Uprkos tome upoznao sam toliko dobrih ljudi i s njima u Njemačkoj, Evropi i svuda u svijetu pričao o toj zemlji. Ko tu ne bi osjetio ljubav prema ljudima i toj zemlji?

Počasni ste građanin Sarajeva, Goražda i Bosanske Krupe. Šta to znači za Vas?

Dirne me, učini me ponosnim, ali me također postidi. Tu čast dobio sam u Sarajevu 1993, bili smo usred rata. Znači mi jako, jako mnogo. Čast je poznavati ovu zemlju i njene ljude.

Ali ostaje jedna istina: uprkos onome što sam uradio, opasnostima koje je to donosilo, toliko drugih ljudi također je uradilo tako mnogo. Ja sam samo jedan od mnogih. Ali zajedno možemo pomoći Bosni i Hercegovini da ponovo ustane na noge. Bosna i Hercegovina ponosno će i uspravno hodati, svi će je poštovati, a sve uz pomoć prijatelja iz Evrope, bit će primjer za most između ljudi, primjer za toleranciju između različitih grupa i religija.

Bosna i Hercegovina važna je za Evropu i kao primjer za dijalog između muslimana i kršćana, kulturni, politički i religijski. Bosna i Hercegovina je primjer i zato su je ekstremisti pokušali uništiti. Ali Bosna i Hercegovina nastavlja živjeti kao takav primjer i pokazatelj šta ljudi mogu uraditi kad postoji dobra volja.

Kada su Evropa, Njemačka i Berlin bili podijeljeni željeznom zavjesom između Istoka i Zapada, niko nije mislio da to može biti drugačije. Nakon početka gradnje Berlinskog zida došao je američki predsjednik Kennedy i rekao historijsku rečenicu: "Ja sam Berlinac!" On nije doživo ostvarenje našeg sna. Zid je srušen i okončana je podjela naše države, jedinstvo i sloboda pobijedili su rascjep i mržnju. Angela Merkel tada se nije mogla ni nadati da će danas živjeti u slobodi i da će biti izabrana za kancelarku ujedinjene Njemačke.

Zato ja danas kažem: "Ja sam Bosanac!" I u Bosni i Hercegovini u budućnosti će vladati dobri, pametni i humani političari. Na dan kad je moja zemlja postala ujedinjena stajao sam na stepenicama Parlamenta i slušali smo, zajedno sa više od milion ljudi, državnu himnu i Beethovenovu "Odu radosti", himnu Evrope.

Želim doživjeti da stojim ispred Parlamenta u Sarajevu i da svi zajedno slušamo himnu Evrope, čiji je Bosna i Hercegovina član.

 

Al Jazeera/Ex-Yu Voice

.


Ex-Yu Voice

Redakcija portala, čije su kraće biografije date pojedinačno u Authors: Medina Džanbegović, Sanja Popović, Edina BrkićJohn Farebrother. 

Urednici: Amir Telibećirović, Hazim Junuzović, Jasmin Kondić, Zvonimir Levačić, Orsat Spajić Juraj, Dijana Uherek Stevanović i Emira Mešić.

Ostali autori, saradnici i dopisnici: Esad Bajtal, Veseljko Koprivica, Marjan HajnalHajrudin Redžović, Senad Haskić, Mario Vranješ i Mišo Radić.

Više o svima pogledati u kategoriji: O NAMA, Uvodna riječ - Ko smo mi? http://exyuvoice.com/category/o-nama/uvodna-rijec---ko-smo-mi

 

.